sabijam crne misli..
dok se iz mene cijedi otrovi i znoj
toliko puta smo do gole kože kisli
ja i moji strahovi kojima više ne znam broj
ja i moji planovi protiv života
ja i moji dlanovi potiv čelika uz šapat nota
ja i tišina koja para utrobu
ja i miris nikotina sa ostatkom svijeta u sukobu
ovaj put dok se zjenice ni isuše
skupljam snagu jer ako padnem izblijedit ću
ovaj put dok đavo iz ormara ne ispuže
ili u tminu padam ili tminu pobijedt ću
moj dah koji se probija kroz ove stihove
moram ispratit jer drugačije ne mogu sanjati
samo snagom volje mogu ukrotiti zvijeri i divove
ja sam čovjek koji se ne želi od svjetla u tamu sklanjati
mogu li silom svog bića nadsijati Proximu Centauri
iako me natrkiva tamno nebo i Artemidin sjaj
iako se za parče mesa ljudi ponašaju ko minotauri
Hermese ! malo mi svog dara barem ti daj..
Nema komentara:
Objavi komentar