obavijen crnim morem i dalek ko' Krim
nad mojim čulima zavija od cigara dim
sagorio sam, ali moj pepeo neće rasuti vjetar
raspadam se, od snova i noćnih mora postao sam prestar..
radio svira..
unoseći note klavira
oštricama vlastitih misli demoniziram ljepotu
granitom satirem notu po notu
stao sam tačno na pola knjige
dalje ne želim, strah me je ove igre
gledam na stare tekstove, ja sam mit
moje oluje su iznjedrile bljeskove, nikada nisam imao bit
tama, tama me obavija i u tami sam slobodan
u tami sa samoćom nikome nisam pogodan
nemam snage za stvarnost
zatvaram oči, mene su skrojile pomama i krajnost
ja sam mrtvih žena prežaljeni sin.. al' ne odzvanja ona "sine moj"
ne uklapam se ni u jedan čin; moj križ je sumnja i nespokoj
...
...
o čemu si razmišljao u tamnicama Bastille dok ti je tijelo nagrizao stud
šta znači svo ovo ludilo, dobro i loše.. i neki jebeni sud ?!
demokratija ko omča nad glavama izmučenih vije
ranjeni šestogodišnjak mrtvu sudbinu mije
svu bol i nemir zemlja će pod svoja njedra da skrije..