postovi.. moji mostovi

Nisam spreman da zrijem
Iza porušenih zidova se krijem
Majka mi je zemlja, a otac plavo nebo
Predugo sam u sunce iznad horizonta vreb'o

Dišem nad notama koje ispisuju stvarnost
Dišem nad navalom iluzije koja negira realnsot
Svako dijelo svog tvorca inspirise kroz vrijeme
Dok ljudi pred strahom blijede dok ne zanijeme

Zatvaram oči i gutam tišinu
spokojan osjećam da tonem
Ne sluteći plitkost onih koji griješe
Nad kojim se svi moji heroji smiješe..

Nečija tamna predodža
Za vlastitu misao mi ne treba ni povelja ni svjedodžba
Sve što jesam i što nisam naveo
Samo je suština u koju me razum zapleo

Precizno se riječima konstruišu sve zablude
Možeš birat strane ali će ti svakako da naude
Tvome izvoru smisla i miru koji te nosi
Korijenu tvog bića pred kojim materija prosi

u raskošnoj noćnoj mori
svaki sekund ti pod kožom gori
prihvataš taj neshvatljivi jaz
između sunca i cvijeća koje satire mraz

Vremenom shvataš..
Sudbina je obavijena tajnom
Dok u ništavilu postaješ zvijezdom sjajnom
Porazi i pobjede to je hronologija
Ali sigurno je jedno.. Đavo drugog Jokera ne dobija..