...

kada se kosmos natopi suzama
i svi nemiri tamne noći dobiju imena
hoće li se zavijoriti nikotin među Zeusovim muzama
hoće li Platon naći svoju pećinu bez sijena

kažu prošla su vremena proroka
dok nam sudbina steže omče oko vrata
ljudi nikad nisu koračali bez poroka
uporni su u svojim idealima koje kreiraju od blata

jecaji poput mača kidaju svetu tišinu
skriveni ispod bola, skriveni od očiju stranca
većina ne nađe odgovori ni u Bogu ni u vinu
satriveni traže milost u očima neznanca

svjetlo u njima samima slabo se vidi
kao da je ukaljano životima pa se zasijati stidi
nasjeli na besmislenu ulogu suština u njima puca
a ne znaju da su niti krvi koje zavise od Srca

toliko zabluda i toliko zavjera
toliko napisanih riječi kojima se ne zna namjera
pragmenti istine ne mogu se ostavljat po strani
pogrešni lijekovi samo će pogoršat stanje na rani

na sreću postoje neukaljani šetači
kojima Istina i spoznaja više od života znači
nošeni notama, vedrinom bbez straha za svoj duh
njihov put nikad nije bio niti lahak niti suh..