Ljudi

ti si čovjek, žalosni treptaj oka i tren
nijemi odraz sjene prvim mrakom izoštren
ti si čovjek, meni si neznatan simbol prošlosti
biće puno očaja, trulih poriva i podlosti

ovaj svijet je pozornica
skovana za nadljude
kojima su bijedne sjenke
u mrkloj noći pred strahom uspjele da naude

trazaj života
smatraš vječnim dodirom mistične sudbine
zagrlio si sunce
pred kojim će tvoja vrsta da ugine
ispisuješ zakone
koji su greškom ispravniji od tuđih
od ljudi nema proroka zlobnih
nema pristaša luđih