8. srp 2020.

ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud
Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput
Tvoji memoari i izbrisani stihovi još jedan su odjek samoće na javi
Ako si toliko bjesan i moćan evo mene i moje porive udavi
Ne možeš jer si od materije satkan i od promašaja sabran, a ja sam sa druge strane svijesti
Još jedan usijani smrtnik kojeģ ću živog po potrebi jesti
Koliko god bio najbolje od svoje kreacije
Ja carujem nad tobom i ti si samo refleks moje simulacije
Duboko u sebi znas da si izgubio i sa hiljadama suza potopićeš sve svoje pogrešne izbore
A opet oni će samo čamiti na dnu dok na kraju u suzama ne izgore

karnevali

nekoć je počivalište svih mojih svetaca bila tišina
zdrobljen uz njih bodrio sam se na rubu suza da je potrebna vještina
iskustvo, disciplina i mentalna dinamika
uzdiće me na prijestolje gdje ne počiva ni glad ni panika
uzdiće me u sazviježđa mrtvaca, palih pjesnika i ratnika
ali sazvježđa su čudna, beskonačne pustinje praznine
koja isisavaju naše riznice pakosti i komfora u nepoznate tmine
iluzije i ideje postaju stvarne u našim konceptima stvarnosti
a praznine i tmine gutaju naša nadahnuća u djelićima vremenske realnosti
patim jer čeznja za nečim što možda i ne postoji
ukopava me u temelje vlastitog svijeta na kojem svaki moj ideal orošen stoji
ako je u tebi pakao
ako si zbog istog plakao
nemoj u njemu tražiti izlaz jer ono je gordo i visoko iznad tvojih očiju
ti si čovjek zemaljskog naroda zašto zazivaš visprenost od predaka visočiju
visoko gore iznad opusa smrtnika sa kojeg bi gordo gledao otvorene rane svog naroda
gordost bi postala tvoja vječita okupacija i onako prašnjav i površan ispravljao bi svete riječi argumentima krivog navoda
smrtnik si budi smrtan i bjesan
smrtnik si svaki dan ti je tjesan a vječnost zazivaš
smrtniče kojim imenom ti smisao nazivaš



 

ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput Tvoji memoari i izbri...