4. ruj 2019.

sentimental night




Koliko je vještine
Satkano u ove tmine
Nove riznice bezdana
Bez Boga i topline

Ovaj hlad i stud suše mi u očima suze
Istina je samo jedna, sve ostale đavo sebi uze
Tapkam u mjestu slijep kada mi ponestane vjere
Izgaram u grotlu vlastite srdžbe bez obzira i mjere

Ječe sva uspavana prostranstva mog  krika 
Tako sam žedan spoznaje da bih obrisao konture vlastitog lika
U blijedom ruhu još dio mene postoji
Ideja o sebstvu je kruna koja na glavama živih stoji

Rapsodiju Tvog stvaranja počeli smo kuditi
Počeli Ti suditi
Na svačiji je prag
Zakucao umiljati vrag

U ovom tminama koje postaće još tamnije
Sačuvaj mi dušu, izgladni je
U ovim tminama koje postaju sve nesnosnije
Uzdigni moju dušu svojom milošću ugosti je.

21. lip 2019.

_I_

na tronovima su Tmine 
i drevne vještine
krvavi tvroci ponose se time



psiha
u nama rijeka tiha
koju nosi Vječnost
poput svakog stiha
počinje da blijedi 
u ovoj iscenirajnoj bijedi
konačnom padu ljudskog duha
za koji još nemamo sluha


budućnost strepi
ispred odškrinutih dveri
nad kojim gospodare zvijeri
neistinom okovaće svakog ko nije po mjeri
u valu novog ljudskog sivila
kojim se kroz stoljeća agonija divila


bez obzira koliko duše bile sjajne
neće pronići u tajne
deformisanog ljudskog duha koji uništava sebstvo
kako bi iskonstruisao bjekstvo
od svih božanskih pritoka 
od zapada do istoka


krvarimo u nevjeri
al' još uvijek gore fenjeri..

18. lip 2019.

Ljudi svjetlosti

Tišina iz dalekog bezdana
Nikad ne kuca kada mi srce obuzme tuga
Istinskom dobru sva mi je duša predana
Istina nikome nije ni kralj ni sluga

Pred vječnošću ima li i jedan dan svoju svrhu
Hoći li  se ikada moću uzdiću u ovom zdrobljenom duhu
U ovim iskrivljenim idealima koji poprimaju oblike užasa
Lome se od monumentalne hridi sva naličja duhovnog ukrasa

Naviknut sam poput tebe na proste predstave i poniženja
Nadajući se da će neko dalek ponijeti iskru prosvjetljenja
Tinta mojih predaka na papiru je odavno suha
Ali mi za velika djela odavno nemamo hrabrosti ni sluha

Bastioni neznanja i rušilački mentalitet
Utamničili su ljude svjetlosti i zapečatili vlastiti reciprocitet
Jer svjetlo je spona između ljudi i Boga
I svaki pokvaren čovjek žli puno više od toga

Ljudski  je ego dvor u kojem se moli
i njegov je moto neka do kosti boli
samo mene voli..








28. tra 2019.

Cezar

Nemiri u meni kroz oči mi izlaze
Sumnja u čovjeku priziva strašila i prikaze
Rapsodija, fantazije sve su to stanja duha
Raskoš u samoći ne može doživjeti osoba bez sluha

Ne traži milost jer samo ćeš prezire pobrati
Ni tama ni svjetlost ljudskom naličju nisu poznati
Ovaj momenat kojejg uljuljkuje nikotinski dim
Udišem puniim plućima ionaku ću i ja nestati s njim

Zatvori svoje odaje
Ljudi su čemerne siluete koje pred istinom blijede
Svaki od njih se kune tvojim imenom i već te prodaje
Svaki od njih tvoje meso tupim zubima jede

Brut nije samo jedan raste u svakom drugom od nas
Cezar nije samo jedan al od svakog drugog doživi poraz
Između Cezara i Bruta
Ne stoji tanka crta
Njih ne može spojiti ni vječnost


17. tra 2019.

Put pravedna čovjeka sa svih strana napada nepravda sebičnih i tirana. Blagoslovljen bio onaj koji u ime milosrđa i dobrote nemoćne vodi kroz doline mračne. Jer on je čuvar brata svoga i nalaznik djece izgubljene.


ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput Tvoji memoari i izbri...