moje bijležnice su prepune nespokoja i tmurnih opisa
neobjavljeni soneti ograđeni barikadama
u kotlionama nad kojima gospodare magle i psi bez potpisa
rasprodata su mjesta za okupljalište nada

govor je jeftin dok neizgovorene riječi plamte nam na usnama
dok god koračamo po zemlji životi će izgarati u nama
neću živjeti vječno osjećam žeđ za životom ko' pomamu
upleteni smo u stvarnost nitima koje definišu ko' obmanu

život se ne vaga mjerilima utisnutim u naše svjetonazore
ne želim okove, ne želim zatvore ne želim nadzore
ispran mi je želuadc od nepogrešivosti
mrzim na to svaki spomen
bezgrešnim sam bičevima u plamen gonjen..