I'm Only Human

miriše nikotin i Cristian Dior
iza mene vrišti bečkih dječaka hor
ispred mene horizonti na koje neću nikad zakoračiti
prije kraja um će mi se pomračiti

ja sam samouki mag
meni ne trebaju korice ni vrag
ja sam svjestan sile koje iznad nas se vije
i ja sam svjestan svega što u nama se krije

kada stvaraš djela ne stvaraš ih podsredstvom svojim
kada pišem ja se sa drugom dimenzijom spojim
kad pišem to je katarza..
ali svaki ovaj nanizani red sam je po sebi kazna

ja sam kralj bez udjela u carstvu koje mi se nudi
ja sam malj u rukama onih kojima se cijeli svijet čudi
ja sam sjena koja se iz tmine budi

Discover..

iz kapi moje krvi cvjetaju ruže
na obalama mojih svijetonazora sune ne zalazi
srce mi još uijek zagrobni proroci služe
u njemu se božanski kod netakut nalazi

zahvalan sam zvijezdama koje u mraku
osvjetljavaju puteve preko kojih miran zalazim u kraj
mirise naših duša nemiri raznijet će po zraku
prije nego usnijemo vrata koja vode sve ljude u raj..

sutra ću biti sjena
sutra će sve moje emocije salit se u slova
sutra će me milovat mjesec, pustinja i morska pjena
sutra će neko drugi pisati proročnstva nova

od postanka gradim vlastitu konstrukciju
bića koje želim utjeloviti usadivši svoj ključ
ali sav mi poredak miriše na prostituciju
kroz ove riječi prosipam vlastitu žuč

život mi neće krojiti gorštaci plemenski
koji obećavaju život nebeski
unutarnji glas moja je baklja koja tjera laž
kojem je živom čovjeku buktinja izazivala draž ?

moje bijležnice su prepune nespokoja i tmurnih opisa
neobjavljeni soneti ograđeni barikadama
u kotlionama nad kojima gospodare magle i psi bez potpisa
rasprodata su mjesta za okupljalište nada

govor je jeftin dok neizgovorene riječi plamte nam na usnama
dok god koračamo po zemlji životi će izgarati u nama
neću živjeti vječno osjećam žeđ za životom ko' pomamu
upleteni smo u stvarnost nitima koje definišu ko' obmanu

život se ne vaga mjerilima utisnutim u naše svjetonazore
ne želim okove, ne želim zatvore ne želim nadzore
ispran mi je želuadc od nepogrešivosti
mrzim na to svaki spomen
bezgrešnim sam bičevima u plamen gonjen..

Yes, there's love if you want it..

dok sanjamo živote na nedirnutim obroncima
prelistavajući iluzije koje izranjaju iz naših nadanja
bijedni ali zahvalni sanjaju o obrocima
prizivajući u svojim molitvama dan bez stradanja

žamor života tupi nam osjetila
udarajući u stijenu hladniju od zima sibirskih
postala su nam premala ova beskrajana plavetnila
lutajući beznađem bez ideja istinskih

i ovu noć gladnu dušu u kašmir polažemo
i ovu noć potragu za smislom lažima odlažemo
i onu noć ko' i mnoge druge tama nad ranama cvili
i ovu noć i kraljevi i sluge slabosti su svoje u baršunaste snove svili

što sam stariji to sam dalji od dječačkih maštanja
na zidu mog života vise uspomene zbog kojih još se nadam
surovost ne poznaje ljusku ljudskosti niti oklope praštanja
ne želim živjeti san u kojem se strahovima pravdam..

Max Richter-Something Under Her Skin

300 - Hans Zimmer - Time (Instrumental Core Remix)

težnja..

kroz zlo i tamu kročio sam uprkos svjesnosti
da će nakon što sa ovim zacijelim malo šta imati vrijednosti
koliko sam noći natopio suzama po kojima su plovile lađe
svaku sam slao u vječnost kako bi mogla makar jedna smisao da nađe

smisao.. taj bezvremeni ideal istančan svjetlošću sunčanom
udahnut je u naša bića prije nego smo bili vezani pupčom vrpčanom
odgonetnuti scenario sudbine spada u domenu naučne fantastike
umoran sam od svega.. moj opus je kreiran da upije više od plastike

prihvatljiva mi je ideja uzora
međutim svaki put je korak kojem predhodi cilj kroz nadu i strah
nažalost, ljudska psiha nije pošteđena od stanja umora
svjestan sam da će mene i ovu planetu jednom prekriti zvjezdani prah..

sažetak mog života je dva reda na papiru
moje maštanja i snove talasi života lome po svom hiru
savijati se pred saznanjima sazdanim od raznolikih nadzora
u mojim žilama izaziva samo dodatno usijavanje napora

sva moje misli su ode Bogu i slika moje kreacije u vremenu je tren
sve kontradiktorne ideje tome samo su jecaj nijem..

sloboda

u premisama moje podsvijesti naklonjen idealima
prelistavam izvore napisane rukama čarobnjaka i skeptika
u bunilu stvarnosti tražim perje otrgnuto palima
pregaženo vremenom, horizonte mi ne proširuje ni etika

u svaki moj dah ispletena je smrt
posljednje odmaralište pred kojim stražari Kerber
nebo nad mojim leđima me satire od rt
duša mi gleda prema slobodi kojom korača berber


dok svira Betoven simfonije natopljene rajskim notama
koje upijaju svi ovozemaljski listovi
nespokojni špekulišu o prolaznosti napojeni divotama
koje ne mogu iznijeti ni riječi ni kistovi

kako prolazi vrijeme praiskonske ideje glad mrvi
jedini ideal koji prerasta vrijeme je čelik u vreloj krvi
postali smo daleki jedni od drugi čuvajući u tami olovni osmjeh
suština je prevalila predug put i sada bulji civilizacijski podsmijeh..