"mrite kad mrijet morete"

dodirujem rukom pamuk
koji se lijepi za prste
pod tkivo mi prodire vječnost
koja ruši predrasude čvrste

samo bez imena
i spomenika od plastelina
staze su skliske a tim putem ćemo poć
oblikovat dušu je teško, nije ona glina
u naše snove neće ni vrag ni anđeo doć'

ne izgovaraj smrtniče
riječi koji ne razumiješ
oholi putniče
sanjaš o vječnosti s kojom se nosit ne umiješ
nije to zadovoljstva tren...

moj smisao mi je jasan
a ovaj suton koji bdije
pored njenog bića je život glasan
dok oko nas tišina vječnost snije..