neuredni iskazi

pod neonskim svjetlima nema dubine kojoj težiš
nad helenskim kostima sumanut blijediš
ideali bez mašte ne mogu nadrasti kreatore istih
koliko god se trudim vidjeti, sve manje vidim čistih

bezumlje okovano prazninom i pustim ruhom
veže mi usta ravnodušnošću, um mi steže
postajem polahko nijem u ovom dobu gluhom
pored mene živi mrtvaci od smrti bježe

trudim se u očima drugoga vidjeti svjetlo
trudim se u nabacanim slovima naći nit i porijeklo
trudim se unijeti dobro u djelić stvaronsti koja me okružuje
trudim se vjerovat ljudima ali prošlost ih optužuje

polahko godine na mom licu urezuju pejzaže
stidljivo se osvrćem na sjećanja koje vrijeme nosi
ljudi pokušavaju uzdići nestanak u neke oblike blaže
ne krivim ih ako vjeruju da će po zijezdama hodat bosi

ali i dalje..
svojim kanonima teče Sena..
za njom teku riječi i vremena
o njoj šapću pisci i pjesnici
dok šute sveci i grešnici

i dalje..
otpjevani i opisani
ljudskom rukom potpisani
testameniti nad kojim su pera bdila
pera koja je Sahara u svojim njedrima skrila

ostaće iza mene, iza nas..
progutani nepojmljivom snagom Vječnosti..

jedan čovjek među sedam milijardi ostalih
najusamljeniji među samcima
dusa koja sija na vrhu rusevina preostalih
nedirnuti sanjar među dječacima

nečujno se smjenjuju dani njegovog vijeka
tišina kroz sve pukotina vječnosti prolazi
dok gleda na zvijezde iz daleka
svjestan njihova blještavila za kojim ne polazi

govori..
ne ostaj ovdje gdje nemir je sklad
ljubav su počeli preslikavat ko glad
truju te dok si mlad
smrt ne podsjeća na Had

svjestan širenja svemira u njemu
i beznačajne uloge pod raskršćima nebeskim
svjestan Vječnog u dahu u treptaju u svemu..
svjestan vlastitog svijetla na počivalištima bezvremenskim

Because.. I'm

jel po Luki ili Ivanu pa prenšen krvnom lozom do oca mog i tvog
jel po Isi sinu Merjeminom ili Muhamedu nauk kreiran u sivom procjepu bitka
jel ti dovoljno saznanje da nema kraja i da iza mene i tebe postoji On on je bog
dal je po Spinozi, Ničeu il Zaratustrinom konceptu primicanje Njemu osuda užitka

postoje li obješnjenja o Njemu sažeto u vjeri
U Islamu Kršćanstvu ili nekim razuzdanim razvalinama na tlu Indije i Kine
postojala su nekad vodilje ali u njih uđoše ohole zvjeri
vjeru nosiš zapečaćenu u sebi i ona te prosvjetli poput ideje kad sine

jel' biti skeptik u biti znači biti filozof koji se gnuši o sveto
nostalgičar koji je načuo nešto o bogovima s Olimpa i sad je ljubimac elita
shvati da je ovaj dio Univerzuma manji nego geto
pa tvoja filozofija je ideja koja im odgovara a nije veća od grčkog mita

koštunjava zlotvoro zadah mržnje emituješ u beskraj
a mržnja se raspada na proste faktore jer beskraj je dobro istinska ljubav
tvoje koncepte i ideje proždire gromoglasni nehaj
ostarićeš na kraju vremena skamenjen i gubav..

"mrite kad mrijet morete"

dodirujem rukom pamuk
koji se lijepi za prste
pod tkivo mi prodire vječnost
koja ruši predrasude čvrste

samo bez imena
i spomenika od plastelina
staze su skliske a tim putem ćemo poć
oblikovat dušu je teško, nije ona glina
u naše snove neće ni vrag ni anđeo doć'

ne izgovaraj smrtniče
riječi koji ne razumiješ
oholi putniče
sanjaš o vječnosti s kojom se nosit ne umiješ
nije to zadovoljstva tren...

moj smisao mi je jasan
a ovaj suton koji bdije
pored njenog bića je život glasan
dok oko nas tišina vječnost snije..

..

Vlastiti stari zapisi..
 
Goya o Francisco Goya
posudi mi noćas svoju paletu
treba mi smjesa osnovnih boja
da obojim ovu prazninu svetu

kao da ne vidim više
prosto ne mogu razabrati
žamor ljudi odjekuje tiše
pokušavam na koljenima krhotine sabrati

prigušeni umovi i vjerska simbolika
nikada neće oživjeti vješticu mrtvu
razuzdane prikaze bez smisla i oblika
nikada neće shvatiti razapetog sveca žrtvu

jer tamo duboko u sjeni
smije se Adam zbog kojeg je đavo proklet
ne nedostaje prljave krvi u veni
ali nemamo je dovoljno za kompletan portret

Živjeli preci
Živjeli nejasni sažeci
Živjeli barbari i sveci
Živjele lobanje u mutnoj rijeci..