kraljevi bez lovora
drijemaju na metar od ponora
u inat životu koji će nas prekriti divljim cvijećem
precijenjujemo stvarnost maštajući o snu većem
ostaju zarivena koplja ko noseći stubovi
koji iznose do zvijezda ljudski duh
samo nedodirnuti zemaljski rubovi
za dušu i smisao imaju istančan sluh
ispisani zakoni ohladili su se pokraj istrošenih tijela
iscenirani nakloni samo su naših ruku djela
volja za životm gradi mostove do mjesta koja ne postoje
volja za ljepotom žedne ljude tjera da na vodi stoje
globalni spokoj pred izgladnjelim zlom
poraz je pred kojim ne smijem zatvoriti oči i ostani nijem
puninu blijedim danima ubrizgavaju poroci uz nervni slom
nekoć plovili smo zvjezdanim stazama danas smo plijen
isklonirani rulja koja plovi na ideji pacifzma krvavim vodama
izolirani su osjecaji i sprega uzvisenosti gubi se u odama
sapat duhova odzvanja hodnicima koje zidaste ko remek djela
isusena i gladna usta kamenje i zlato nikad nisu jela
huka vojnickih cizama i razlike patroliraju ulicama ko rijeke
ispod pozlacenog neba vijore se zastave..
na kraju sva zla svijeta zanijemit ce ko slike daleke
kad ne bude zivih neka na kopljima za slijepe ples nastave
zatvaram oci jer ne zelim prestati..
da disem..
da sanjam..
da pisem
da oblikujem mastu slovom i granice tame brisem
drijemaju na metar od ponora
u inat životu koji će nas prekriti divljim cvijećem
precijenjujemo stvarnost maštajući o snu većem
ostaju zarivena koplja ko noseći stubovi
koji iznose do zvijezda ljudski duh
samo nedodirnuti zemaljski rubovi
za dušu i smisao imaju istančan sluh
ispisani zakoni ohladili su se pokraj istrošenih tijela
iscenirani nakloni samo su naših ruku djela
volja za životm gradi mostove do mjesta koja ne postoje
volja za ljepotom žedne ljude tjera da na vodi stoje
globalni spokoj pred izgladnjelim zlom
poraz je pred kojim ne smijem zatvoriti oči i ostani nijem
puninu blijedim danima ubrizgavaju poroci uz nervni slom
nekoć plovili smo zvjezdanim stazama danas smo plijen
isklonirani rulja koja plovi na ideji pacifzma krvavim vodama
izolirani su osjecaji i sprega uzvisenosti gubi se u odama
sapat duhova odzvanja hodnicima koje zidaste ko remek djela
isusena i gladna usta kamenje i zlato nikad nisu jela
huka vojnickih cizama i razlike patroliraju ulicama ko rijeke
ispod pozlacenog neba vijore se zastave..
na kraju sva zla svijeta zanijemit ce ko slike daleke
kad ne bude zivih neka na kopljima za slijepe ples nastave
zatvaram oci jer ne zelim prestati..
da disem..
da sanjam..
da pisem
da oblikujem mastu slovom i granice tame brisem
Nema komentara:
Objavi komentar