Poroci smrtnika

1.
prije neg li spoznah grijeh
usnama sam dodirivao Eden
oko mene je kliao mir i smijeh
svaki je tren ostavljao na ruhu trag meden
sve dok mi srce ne spozna gnjev leden

2.
uporediše me sa padom zvijezdanih tijela
mene bestjelesnog nositelja uma
kroz kapije tame i svijetla duša nije htijela
šaptač sam svakome ko prati šapate šuma
ko čezne sa slasnim uzdasima ruma

3.
dugo sam vijekova pocinjao ponovo
danas su vasi snovi tezi nego olovo
ubijedeni u moje principijelne zakone
vase duse vise ne poznaju mir ni zaklone
i necu stati dok mi se svi ne naklone !!!

4.
to je moja ostavstina
i danasnja slika svijeta u haosu moj je portret
to je moja ostavstina
i ofarbacu je u crveno neka sam sto puta proklet
to je moja ostavstina
djelo namjera mojih nece mi nikakvi zakoni otet

5.
krivite slast, sebe i svijet
bijedni ljudi i vaše bijedne riječi lažene
mene su stvorili da bi me ljudi mogli klet
dok se guše u ponoru zemlje vlažne

6.
ja sam Ego..
kreiran sam da bi ti na srce lego'
kreiran da bi ti gnjevom krila stego'

What you’re doing there is murder..

kraljevi bez lovora
drijemaju na metar od ponora
u inat životu koji će nas prekriti divljim cvijećem
precijenjujemo stvarnost maštajući o snu većem
ostaju zarivena koplja ko noseći stubovi
koji iznose do zvijezda ljudski duh
samo nedodirnuti zemaljski rubovi
za dušu i smisao imaju istančan sluh
ispisani zakoni ohladili su se pokraj istrošenih tijela
iscenirani nakloni samo su naših ruku djela
volja za životm gradi mostove do mjesta koja ne postoje
volja za ljepotom žedne ljude tjera da na vodi stoje

globalni spokoj pred izgladnjelim zlom
poraz je pred kojim ne smijem zatvoriti oči i ostani nijem
puninu blijedim danima ubrizgavaju poroci uz nervni slom
nekoć plovili smo zvjezdanim stazama danas smo plijen
isklonirani rulja koja plovi na ideji pacifzma krvavim vodama
izolirani su osjecaji i sprega uzvisenosti gubi se u odama
sapat duhova odzvanja hodnicima koje zidaste ko remek djela
isusena i gladna usta kamenje i zlato nikad nisu jela
huka vojnickih cizama i razlike patroliraju ulicama ko rijeke
ispod pozlacenog neba vijore se zastave..
na kraju sva zla svijeta zanijemit ce ko slike daleke
kad ne bude zivih neka na kopljima za slijepe ples nastave

zatvaram oci jer ne zelim prestati..
da disem..
da sanjam.. 
da pisem
da oblikujem mastu slovom i granice tame brisem