lovor

od hridi se lome moji soneti
divlje vode odnose sve kapi koje spuste oblaci
odjekuju u pozadini simfonije i dueti
zamagljeni i nedostižni se čine rasuti proplanci

gore svijeće pred Knjigom Zakona
obasjavajući tmine koje oči ispijaju
za neke ljude ne postoje odaje zaklona
predugo se zvijeri nad bićima izvijaju

u sjećanjima gradimo carstva dok plovimo novim
proživljavajući raspeće nad zamislima koje znojem bojim

ne trebaju mi učitelji ni podanici koji zjape u bezdanu
poslani smo da vodimo bitku i prije vremena predanu

nema u meni svjetla i tama me zaposjela
previše je noći u meni strast sama provela
nepopravljivo su razorene nastambe mojih moralnih pravila
svetost se iz prljave čaše znanja o usudu napila

vražije knjige i testamenti koji nagađaju o Bogu
nude mi samo prazninu koju i sam spoznati mogu
lažljivi crvi bez leđa mantijama prekrivaju strah
samo ste jebeni ljudi koji će ipak postati prah

vi ne opraštate jer trovači ste duša
oronuli ljudskih duh je prepun onih koji vaše Bogoslove sluša