;)

"Nothing at all"

hoće li me čuti
prije smrti
čovijek koji među glasnima šuti

hoće li ga nazvati čudnim
pred mukama smrtnim
njega koji prekriva svilom, površinu na stijenama krutim

hoće li ga oni zvati
prije nego shvate da pati
dok laž mačem nevine mlati

hoće li moći pred egom
uhvatit se sa pohlepnim leglom
sa tom tamnom ljudskom spregom

dal' mudrost počiva
na mjestu gdje se sudaraju zlo i dobro
dal' je mudrac onaj koji je sa oboje zrele plodove probro

hoće li ga shvatiti
ili će mu život skratiti
jer pokušva da pronikne
na mjesto gdje duša zasija i ponikne

dok pričaju truju
dok hvale pljuju
kad pomažu mrve
žure na nahrane svoje sumnje crve

ne idi njima
ne idi protiv njih
ne pričaj svima
šta ti znači svaki stih

možda je rasulo
možda te je neko novo čulo
možda je sujetom zaveden trag
možda je oivičeni mag..

Otkrivenje

hulje i probisvijeti.. kreiraju logiku morala
u umu proroka nikada laž nije s'jala
kažu padaju prave vrijednosti i pada glamura plašt
padaju samo kod onih koji ne dosanjaše čast

opijum materijalizma sliva se niz vene generacija
napaćeni robovi žedni tuđih uloga, žedni senzacija
budi ništa i udahni istinu koja ti je spuštena na grudi
budi ništa, barem se na momenat osudi

osjeti bit svoj tijela, svog srca.. bez maske i tereta
zar nije svaki tvoj korak molitva presveta
ogoljen, otkrije se samome sebi pred svojim Ja
pokucaj na vrata Istine, daleko od zaluda i zla

učiš dok traješ
do kada ćeš trajati.. nije to tvoj krug spoznaje
postojiš dok najbolje od sebe daješ
svaki šapat na duši zaista ostaje..

uobičajno

bacam pijesak u oči
guta nespokoj svaku misao što kroči
pokolean razum o truhljenju svjedoči
po jedno slovo za sve one koji bili su tu
bili su tu davno, možda i u snu
u sjećanju puno je dragih lica i još više sitnica

to tvori premisu da je čovjek dobar
ali i da nije gospodar
već voljom data sjena
kao suza na kiši koju oluja odano sprema

čovjek.. o svakom ponaoso treba ispisati roman
jer svaki je akter drugačiji, uz tvrdnju da je probran
da će od sudruga duže da traje
jer upravo on više sebe daje

puno više nego onaj drugi
da je aš on lijek smrti, baš on je lijek kugi

dragi ljudi
dovijeka izgleda rigat će te nad teladima zlatnim
i nadvijat će te se nad svojim tjelima gladnim
sa namjerama gadnim

u svojoj svireposti čedni
u svojoj nastranosti vrijedni
u svojim lažima bez treptaja nosite propast
pred vama i trebala i krila anđelima otpast

nekom služba, nekom druža a nekom nijedno
kada bude pado' Rim biće mi svejedno
ionako još sažalijevam samo kontraste i djela
kad je glada rulja; Kralja na svom putu srela