rodi se.. mri'
oko tebe postoje ideje, među njima su dobri i zli, zli, zli..
dok gutaju te nemiri
pravdaj se ikonama, iskonskim jezicima
prekrivaj rasulo izblijedjelim dnevnicima
prastarom ostavštinom prolupalih jedinki bez sidra
dok okean života tvoje listove trga i kida
a trag zvjezdane puti
sve vode po kojima čovjek nekad hodi zamuti
pred strahom šuti
sjajni prahu.. nuru rasuti
dušo..

pro - test

prepuno je beznađa ovo isušeno polje
glad me tjera na bajonete i kolje
glad u očima moga djeteta
glad u ovoj duši koja je nosilac prezira
i pokretač tromog skeleta

zamagljeni vidici
predijeli kojima gospodari opijum i zastava
poput okova su ovi audio - video snimci
masi slijedi viječnost ili vječna rastava
od države i grba
od samog sebe, bošnjaka, hrvata srba

izronit će novi korpus, kralj, vojvoda
nova-stara sistematika uništavanja bez povoda
pokopat će se pera u tišini bez sprovoda
a sunce će i dalje visiti iznad kanalizacijskih odvoda

neo-demokratije, državni udari i krv
one s druge strane jede žilav crv
živjet neće vječno al' se rajskim perjem kite
ne mogu na nebo otić' oči materije site ...

• 1. Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi,
• 2. Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć!
• 3. On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje.
• 4. Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar.
• 5. Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom.
• 6. Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće

mir...

ne može poteć suza
iz nijemog grumena soli
saksofon privezan notama bluza
kao da smisao moli
da bol prestane da boli

mliječni oblaci krvavu zemlju doje
iako ne bi trebali barem u ovom spletu
demonizirani ljudi spaljene zvijezde broje
i njihove sjajne ostatke nečistim metlama metu

neću Te tražiti više među svijećama, sjenama
Bože.. jesam li ja krvotok zarobljen stijenama
mrve mi Tvoje predstave i od hrid razbijaju
koncepte vječnosti dok strasti dušu im ispijaju

potencijal stvaraoca u okvirima razuma i logike
protiv rušilaštva prirode koja mijenja dimenzije i oblike
ne vodi stepenici višoj
samo pokori svjesnijoj i imaginaciji tišoj

nisu van mene već u meni
blistave grumeni
putokazi savršenstva pred kojima se spokoj rumeni
tinta je odavno suha u to vjerujem
tragom nje ću tamo da protjerujem...