Mir i ljudi

krvave bajonete
rasparčani kipovi koji nekad ledili su dah
beznadežni krici čovjeka koji pred krahom; sjećanjima prkos plete
dok se monumentalnost civilizacije slijeva u prah

kad se ruše istine
koliko ima istine u tome da ostaju djela
kad dostojanstvo i humanost uz zadnjeg do nas izgine
hoće li uspomene oživjet krv vrela

kad ideje zažive u ljudima
treba li ponizit ljude ili ideje; koje horizonte šire
kad prestane kucati srce u dječijim grudima
jel utjeha miso da će i naše kosti jednom da se smire

dijete golog cara uistinu prvo vidi
ono pogledom provaljuje u dušu
pa se pred ostacima tekovina
Tvorca vlastitog ruha postidi