Zack Hemsey - Redemption

dijeli..

ne boli me ništa jer mene nema
stoljećima spavam obavijen nježnošću vlastitog znoja
svaki nespokoj i nesanica teška
moji su dvori i istina moja
skrivena pod palim zastavama bez boja

ostaci pozlaćenih kruna, nisu za mene
nikome dobra nisu donijeli
pred njim duše ko' da zanijeme
noću moja misao zvijezde vreba
one su tek nagrada prava
papiru koji blještave niti treba

raskošni pečat osude
na mojoj duši istinom sija
preliva sve pehare i posude
iz kojih bi trebali piti i ti i ja
jer iz njih svijet pije

i tako tonem
u pjesak Sahare po kojem nisam učio hodati
daleko od uspaničenih krvopija tonem
nadajući se pješčanoj oluji
koja će moje misli bistrom nebu odati..

"U dobro vjeruje još samo malo onih koji ga čine"  - Aldous Huxley

The Counselor - Trailer music

Mir i ljudi

krvave bajonete
rasparčani kipovi koji nekad ledili su dah
beznadežni krici čovjeka koji pred krahom; sjećanjima prkos plete
dok se monumentalnost civilizacije slijeva u prah

kad se ruše istine
koliko ima istine u tome da ostaju djela
kad dostojanstvo i humanost uz zadnjeg do nas izgine
hoće li uspomene oživjet krv vrela

kad ideje zažive u ljudima
treba li ponizit ljude ili ideje; koje horizonte šire
kad prestane kucati srce u dječijim grudima
jel utjeha miso da će i naše kosti jednom da se smire

dijete golog cara uistinu prvo vidi
ono pogledom provaljuje u dušu
pa se pred ostacima tekovina
Tvorca vlastitog ruha postidi

Radioactive

Rekvijem

za šampione što truhnu
predaleko od sazviježđa i mrkih pogleda
koji ne nose simbole ni krunu
znajući da se veličina u duhu ogleda

bez isklesanih kipova od granita
počivaju u harmoniji kojoj predvodila je volja
njih nije dostojna nijedna strast mahnita
jer znali su da Vječnost skriva odlikovanja bolja

kročili su tamom i svijetlom
polahko korak po korak
lijegali s prvim mrakom budili, se u dosluhu s pijetlom
u osvit rane zore neobično gorak

težeći istini, težeći dobru
dobijali su ratove nadrastajući borbu
opus njihovog mira bio je magično sočan
a sami um sa sazvijeđžima skopčan

neiskrivljena manifestacija fanatične pokore
pripala je Tvorcu pred kojim se čula suštinski otvore
ravnoteža takvog duha ne podudara se s logikom
perfekciju su oštrili Perfektnim izvorom sa nadčulnim oblikom

igrokaz sa riječima iz pravopisa genija
nadograđen snagom iz srca najiskrenija
ali je floskula karaktera iz nesvakiađnjeg klana
itekako svjesna vlastitih mana

pa uz praksu nekrunisanih lidera
svaku svoju manu pokušava da istjera
onaj koji počiva odjednom na dva mjesta
ali dosadašnja metafizika toga nije svjesna