Cezar

Nemiri u meni kroz oči mi izlaze
Sumnja u čovjeku priziva strašila i prikaze
Rapsodija, fantazije sve su to stanja duha
Raskoš u samoći ne može doživjeti osoba bez sluha

Ne traži milost jer samo ćeš prezire pobrati
Ni tama ni svjetlost ljudskom naličju nisu poznati
Ovaj momenat kojejg uljuljkuje nikotinski dim
Udišem puniim plućima ionaku ću i ja nestati s njim

Zatvori svoje odaje
Ljudi su čemerne siluete koje pred istinom blijede
Svaki od njih se kune tvojim imenom i već te prodaje
Svaki od njih tvoje meso tupim zubima jede

Brut nije samo jedan raste u svakom drugom od nas
Cezar nije samo jedan al od svakog drugog doživi poraz
Između Cezara i Bruta
Ne stoji tanka crta
Njih ne može spojiti ni vječnost

Put pravedna čovjeka sa svih strana napada nepravda sebičnih i tirana. Blagoslovljen bio onaj koji u ime milosrđa i dobrote nemoćne vodi kroz doline mračne. Jer on je čuvar brata svoga i nalaznik djece izgubljene.