Zagrli tisinom
sve moje misli
Jer hladan
vjetar mi nespokoj nosi
Moji su
snovi u mrklim noćima kisli
Ja sam čemerni smrtnik koji u nemiru za nitima sjaja prosi
Nebo uzdiže kapije smisla, iza kojih su oaze mojih nemira
Ja sam još jedan izgubljen odjek u svom djeliću svemira
U gubitku pravih riječi opravdanja gube težinu
Teza o svjetlu sve mi se manja uklapa u bjelinu
Tama iz koje izrastaju riječi, ideje i djela
Sve više mi zaokuplja srce, a nešto mi govori da ne bi smjela
Metafizika i misterija oduvjek su za skuti koristile sjenu
Danas kada se kupuju životi pitam se ima li i duša cijenu
Predugo tražim svjetionike u ovoj oluji
U bjesnilu pred prazninom u meni samo nespokoj bruji
Obznani mi sveti čovječe koji tabanima dodiruješ vodu
Kada me ostave samog kuda će moja djela da odu
Ili ću skapavati sam, napušten ko sad
Postoji li ikakav lijek za ovo neznanje.. ovu glad
