Dok se
urušava dan u nešto više
Stvarajući
cjelinu u pukotini vremena
Listam
knjige I ne vjerujem ni u jednoj šta piše
Civilizacija
se urušava u ostavštinu divljeg plemena
Rascvjetana
sazviježđa stežu se ko strune
Nad njima
se đavo u vlastite grijehe čovječanstva kune
Tragedija
ispisana prije prvog potopa
Mistična
inspiracija protiče mojim venama poput poroka
Sve što
tražim skrivano je stoljećima
Zakopano
sa faronima u zlaznim kovčezima
Leži
prekriveno mirisima ruža u nekim prošlim proljećima
Ne mogu
putem mračnih magova
Nije to
zbog etike, već zbog manjka tragova
Šta je
sloboda pitam se iznova
I koje je
uz ljudsko naličje prikova
Slobodni
I slijepi ispijeni životom gubimo sve odgovore
Ćuteći
posmatramo propale zavjete I dogovore
Posmatramo kraj..
