ALOHTON

u teškim noćima
maštam o super moćima
u mojem umu kosmos se prostire
nad njim Gospod počiva

beskrajni epovi o besmrtnim kraljevima
obasjavaju tamne djelove u mojim krajevima
bezbroj sirena plovi providnim okeanima
koji obavijaju skelete nad neprežaljenim i otpjevanima

gušeći se u sjaju neshvatljivih dimenzija
pokušavam opisati ono što vidim ali blijedi svaka verzija
riječi se lome ko staklo od babilonski hram
tako sam preduboko zagazio osjećam se potpuno sam

srce mi se hladi i sve ovozemaljske riječi
samo su surove sudbine, nad bijednim sutonom žal
ne postoji ništa što praznu dušu liječi
postoji li lijek za ovaj svirepi jal
u vremenu Magoga i Goga
vremenu bez Boga

obalci mi natapaju papire kišom od mastila
sve sinove zemlje pohlepa je iz svojih njedara častila
ogrnula ih plaštom koje pogaziše proroci
isklesani od zlobe gordi poput svetaca jedni drugima su obroci