usnio sam san
raskomadan
pokidana mesa
i smrt punu bijesa
čemerom lomi oblake
raspliće vrijeme i krati korake
tako slobodan
ne dotiče me više smisao
od smrti odmoran
spreman sam pojest sve što sam napisao
blijedi grumen života
ne uklapa se u rajski dvor na drugoj strani
u meni se truni godina stotota
prolaznost mi kožu borama hrani
oko mene đavolji spisi
hladne vode prave rascjep u mom srcu sa svijetom
rastu mi krila na crnoj misi
oči zatvaram pred svijetlom
oko mene dahću nemiri
grme bubnjevi
kada se nit života uznemiri
na rukama krvave žuljevi
bosih stopala trčim preko Kavkaza
tišina mi bunilom misli zamaza
rušim svoj lik
izjeda mi dušu troglavi bik..